Sućut gosp. Ivana Klasića iz Australije povodom smrti fra Ilije

Teško me je potresla vijest o smrti dragog fra Ilije. Zadnji sam susret sa njim imao tijekom posjete Vašem samostanu 2009. godine tijekom boravka u Hrvatskoj. Bili smo nazočni pokojni fra Franjo, fra Josip Grivić, vlč. Slavek Pavlović, i ja. Nije bio budan i pokušaj fra Franje da ga dozove nije uspio. Neznam da li je samo spavao ili je bilo polukomatozno stanje zbog bolesti.
Prvi susret sa njim imao sam u Varaždinskom samostanu, vjerujem 1954. god. dok sam bio u novicijatu. Bili smo u blagovaonici - refectoriju za vrijeme ručka kada se pojavio na vratima po otpustu iz zatvora. Pozdravio se sa svima, pa tako i sa nama novacima. Usrdan razgovor i veselje zbog povratka iz zatvora bilo je veliko i ručak se produžio. Čak smo probali i '' njegov napitak za zdravlje'' vjerujem da je to bilo nešto kao hipermangan koji se koristio za dezinfekciju dok je bio u zatvoru.
Čuo sam za njegovu ozljedu i kasnije smještaj u Riječkom samostanu. Povremeno sam pitao fra Franju za njegovo stanje. Znam da je u Rijeci rado boravio i da je povremeno dolazio da pruži utjehu ispovijedi u samostanu.
Tijekom domovinskog rata nisam imao mogućnosti sresti ga dok sam boravio na području Karlobaga, jer nisam išao u samostan. Bio sam kratko vrijeme i u Prizni, Lukovom Šugarju, Cesarici, no bili su drugi zadaci.
Vama dragi kapucini šaljem iskrenu sućut. Neka ga Gospodin primi u svoj zagrljaj poslije svega što je pretrpio. Njegov strpljiv život treba biti svima putokaz kako se moramo boriti i ponašati u teškim trenucima .
Ivan Klasić sa suprugom