Također donosimo cjeloviti program međunarodnog znanstvenog simpozija o djelovanju braće kapucina u Hrvatskoj koji će se održati u Rijeci 13, 14 i 15. listopada. (kliknite na sliku za uvečanje)
Novi broj župnog listića
utorak, 12. listopada 2010.
Važna događanja uz 400-tu obljetnicu kapucina u Rijeci i Hrvatskoj
Također donosimo cjeloviti program međunarodnog znanstvenog simpozija o djelovanju braće kapucina u Hrvatskoj koji će se održati u Rijeci 13, 14 i 15. listopada. (kliknite na sliku za uvečanje)
nedjelja, 10. listopada 2010.
subota, 9. listopada 2010.
Tjedan proslave 400 godina kapucina u Hrvatskoj
U sklopu obilježavanja ove obljetnice donosimo ovaj kombinirani članak, u kojem klikom na linkove koje donosi možete proširivati informacije, s posebnim naglaskom na njegov tekst obračanja Generalnog ministra Reda hrvatskim kapucinima. Uživajte u čitanju!
Ovoga tjedna Hrvatska kapucinska provincija i mi braća kapucini na poseban način obilježavamo 400 godina prisutnosti na hrvatskome tlu. Svaki naš samostan ovu vrijednu obljetnicu obilježiti će na svoj način, no na poseban način svečanom akademijom, međunarodnim znanstvenim simpozijem i svećanim euharistijskim slavljem obilježit će se u kapucinskom samostanu u Rijeci, koji je prvi naš samostan na hrvatskom tlu (izgrađen i posvećen prije točno 400 godina, 1610. godine), i u njegovom pripadajućem Svetištem Gospe Lurdske kojeg je izgradio prvi hrvatski kapucinski provincijal, fra Bernardin Škrivanić,, i koje je također prvo svetište na hrvatskom tlu posvećeno štovanju ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu.
Obilježavanje obljetnice
Na Rijeci se ova obljetnica počinje obilježavati u srijedu 13. listopada svečanom akademijom u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a nastavlja se Međunarodnim znanstvenim simpozijem u kapucinskom Art kinu Croatia (uz svetište Gospe Lurdske). Tom prigodom biti će promovirana i nova poštanska markica koju je uz ovaj jubilej izdala Hrvatska pošta d. d. Obilježavanje obljetnice nastavlja se u petak, 15. listopada nastavkom znanstvenog simpozija i otvaranjem izložbe o povijesti Kapucina u Pomorskom i povijesnom muzeju hrvatskog primorja u Rijeci. Obilježavanje ove obljetnice završava svećanim euharistijskim slavljem 16. listopada u kapucinskom svetištu Gospe Lurdske kojeg će predvoditi riječki nadbiskup msgr. Ivan Devčić i provincijal hrvatskih kapucina fra Ivica Petanjak uz koncelebraciju braće kapucina iz svih samostana u hrvatskoj, te gostiju, kapucina iz susjedne Slovenije. Na ovo slavlje stići će i hodočasnici iz svih naših samostana diljem hrvatske, (a tako i iz našeg samostana Gospe od Pojišana).
General kapucinskog reda u posjeti hrvatskim kapucinima
U sklopu ove visoke obljetnice, hrvatske kapucine je kroz mjesec lipanj i srpanj vizitirao Generalni vizitator Reda iz Rima, fra Mark Schenk, a od 5. do 7. listopada posjetio i naš Generalni ministar Reda manje braće kapucina, fra Mauro Johri. Tom prilikom dvojica naše braće položili su svoje doživotne zavjete u ruke Generalnog ministra.(pogledajte galeriju fotografija). Kroz dan fra Mauro se u sjedištu naše Kapucinske provincije, samostanu Sv. Leopolda Bogdana Mandića susreo sa svom braćom, (pogledajte galeriju fotografija!) te tom prilikom u pozdravnom govoru istaknuo sljedeće:
"Kao što se posljednjih desetljeća slika svijeta sve više mijenja, posebno u našoj Europi, pod utjecajem tih promjena mijenja se i život kapucina. Ondje gdje su nekada braća kapucini bili prisutni u velikim brojkama, danas se taj njihov broj u velikim količinama i vrlo naglo smanjuje. I to u Europi i svijetu nije slučaj samo sa našim Redom. Danas se pitamo o vlastitom identitetu, jesmo li sposobni mladom čovjeku današnjice ponuditi životni izbor koji ima smisla?
No, kao i stablo, koje zimi bez svoga lišća izgleda kao da je umrlo, tako i naš red u Europi poprima sličnu sliku. No stablo iako zimi izgledom kao da je umrlo, njegovo korjenje nije umrlo, ono i dalje živi. Korjen dakle predstavlja i označava novi život, a naš je korjen - Isus Krist. Moramo se dakle vratiti korjenu, izvoru života!
Tko su to danas braća kapucini? Gdje su to oni, gdje se nalaze, gdje se susreću jučer, danas, sutra? Mjesta gdje se mi kao braća kapucini nalazima, ona nas definiraju! Nekada su to bila izolirana mjesta, vrlo jednostavna, siromašna - eremitska mjesta, gdje se vrlo lako mogao provoditi miran i kontemplativan život posvećen Bogu. No to nam nije onemogućavalo da se odazivamo na poziv malenih ljudi, pogotovo bolesnika. Iz svoje izolacije kapucini su se tokom svih ovih stoljeća, pogotovo prilikom velikih nevolja, potreba ili epidemija bolesti odazivali i stavljali na nesebićnu službu ljudima. Sjetimo se kako je to osobito lijepo opisao Manzzoni u svojim "Zaručnicima".
Danas vama, braćo kapucini, sukladno mojem pismu o oživljavanju naše karizme, svakome od vas postavljam pitanje: Za što si ti danas, kao nekad, svaki osobno, spreman žrtvovati svoj život? Ako nema žrtve, koja je ujedno i bivovanje pred Bogom, nema ni ljepote poziva. Potrebno se vratiti na mjesto gdje prebivamo pred Bogom. To je prvo mjesto koje nas mora opisivati kao kapucine i to nas priprema kako bi smo moglii otići na neko drugo mjesto, ondje gdje je neka velika potreba. Koje je to mjesto? Svakako na to pitanje dao je odgovor naš današnji Papa prilikom audijencije s braćom kapucinima. On kaže: A gdje to do sada niu bili kapucini? Tamo gdje nitko nije htio ići, gdje je bilo najteže, uvijek su se pojavljivali i dolazili kapucini. Mjesto gdje i danas trebamo odlaziti jesu mjesta tamo gdje je najteže, gdje su najveći izazovi..
Braćo kapucini u Hrvatskoj! Htio bih da nakon 400 godina preispitate prostore gdje se nalazite, možda nešto treba napustiti, možda pak opet pod svaku cijenu zadržati, a možda Bog danas od vas traži neke nove izazove i prostore gdje nitko ne želi ići, gdje se nitko drugi ne želi žrtvovati. (ovih dana novi sisački biskup, msgr. Košić pozvao je kapucine da osnuju samostan u dva mjesta nove biskupije, Petrinji ili Topuskom, a Kotorski biskup, msgr. Ilija Janjić još je prošle godine pozvao kapucine da se vrate u Crnu Goru, Herceg Novi - rodno mjesto Sv. Leopolda B. Mandića, op. aut.)
Braća kapucini iskazali su se svojim radom i ostankom uz ljude u nevolji u mnogim zemljama Afrike, Kube, Brazila, pa i nedavno u Italiji tijekom potresa u pokrajini Abruzzo. Uvijek se sjećam primjera jednog mladog kapucina koji je u Red ušao u Angoli nakon što se jednostavno pitao: ma što je tim ljudima, bijelcima, da ostaju ovdje, kad svi drugi ionako žele pobjeći odavde?? Taj primjer kapucinske solidarnosti - ne suosjećati nego biti uz nekoga - probudio je u njemu klicu duhovnog poziva i on je sam postao brat kapucin.
Činjenica da ostajemo pored onih koji pate, naša je legitimacija koju ne smijemo izgubiti. Činjenica da pružamo potporu ljudima kojima je najteže jest upravo razlog da od svih redova prisutnih u Americi, kapucini imaju najviše novih članova, kapucini se u Americi obnavljaju.
Danas ne smijemo otići, nego ostati i u Hrvatskoj, zemlji velike povijesti, ali i velike patnje. Ne smijemo reći, - mi ovo ili ono ne možemo jer smo mala Provincija. No moramo se otvoriti i drugima, suradnji s drugim kapucinima u Europi, koje sve pozivamo na međusobnu suradnju, kako bi mogli ići i na druga mjesta i kako bi bili ponovno stabilni i jači."
Kapucini su tijekom stoljeća uvijek bili uz ljude koji su bili u potrebi. Uvijek su bili i danas jesu navjestiteklji radosne vijeti mnogim ljudima, posebno onima u nevolji, ali su radili i na mnogim područjima rada, humanitarnim, znanstvenim, teološkim, te su bili čuvari vjere i liturgije. Kao takvi stekli su mnogo simpatija, ali i protivnika među ljudima kojima se ostvarivanje dobra i pomaganja malim ljudima baš i ne sviđa...
Tako je i danas. Danas kada mi kapucini u Hrvatskoj slavimo 400 godina postojanja, neki zlonamjerni ljudi hakirali su našu službenu stranicu www.kapucini.hr i na taj način onemogućili njezino pregledavanje... Stoga i sve ovo donosimo ovdje, također i na drugim našim lokalnim blogovima, a ovim "hakerima" želimo samo - mir i dobro.
(fra Miljenko Vrabec)
nedjelja, 5. rujna 2010.
Zahvala
nedjelja, 29. kolovoza 2010.
Bratićeva sućut povodom smrti fra Franje Talana
Doznali smo za iznenadnu smrt fra Franje Talana. Vjerujem da je pod okriljem Sv. Franje, čije je ime nosio i kojega je slijediou kapucinskom redu, prihvatio dušu pokojnika i priveo ga u društvo Vječnoga Pastira., kojemu je vjerno služio tolike godine čuvao i pazio vjernike.
Imao sam sreću još posjetiti ga prošle godine prigodom mojeg boravka u Hrvatskoj. Molimo se dragom spasitelju da ga primi u svoje okrilje i podari mu vječni život.
Iskreno svu braću kapucine pozdravlja bratić Franjin
Ivan Klasić sa suprugom
Sućut povodom smrti fra Franje Talana
Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića
Sv. Leopolda Mandića 41 - Zagreb
Varaždin, 29. kolovoza 2010.
Mnogopoštovani oče provincijale!
Upućujem Vam najiskrenije izraze suosjećanja i kršćanske solidarnosti zbog smrti o. Franje Tala, rođenog u župi Križovljan, na području Varaždinske biskupije.
Njegovu plemenitu dušu sam u svojim molitvama preporučio milosrđu našeg Nebeskog Oca.
Zahvaljujem dragom Bogu na svećeničkom životu pokojnog fra Franje i na svjedočanstvu kršćanskoga života. Na poseban način hvala na svemu što je činio na području današnje Varaždinske biskupije dok je bio kapelan u Bednji te župnik u Nedelišću.
Neka ga dobri Bog nagradi vječnom nagradom za sve dobro što ja za života činio.
U kršćanskoj nadi uskrsnuća iskreno Vas u Gopsodinu pozdravljam,
+ Josip Mrzljak
varaždinski biskup
subota, 28. kolovoza 2010.
srijeda, 4. kolovoza 2010.
U zadnje vrijeme Franjo se osjećao dosta loše i nije mogao misiti. Na nagovor braće 22. srpnja pošao je na pretrage u bolnicu. U bolnici neke pretrage liječnici nisu mogli izvršiti radi slaba srca a i od nekih su čak odustali. Ostao je u bolnici radi oporavka,primio je infuziju te se bolje osjeća i svima govori da ga ništa ne boli, i kako će se brzo vratiti u samostan, svima govori neka pozdravimo svu braću.
U ponedjeljak je došao provincijal u posjetu da ga vidi kako je s njime. U razgovoru s liječnicima, što se tiče Franje i daljnjeg njegova oporavka nisu bili optimistični: Rečeno je da budemo pripravni i na 'ono' najgore. Stoga molim sve one koji budu pročitali ovu stranicu da se pomole za njegovo zdravlje, odnosno da mu Bog ublaži patnju. fra Josip Grivić
ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.
Proslava imendana fra Ilije Boraka
Blagdan sv. Ilije u samostanu Na dan sv. Ilije proslavili smo imendan fra Ilije Boraka našeg najstarijeg brata-svećenika u Provinciji. On se rodio 9. 03. 1914. , ž. Radovec, biskupija Vž. U Red je stupio 1932. god., za svećenika je zaređen 11. srpnja 1937. u Splitu. Za vrijeme II svjetskog rata u vojsci je obavljao dušobrižničku službu vojnog kapelana.
Nova vlast ga je 1946. god. nepravedno osudila na 8 godina strogog zatvora u Staroj Gradiški. Po povratku iz zatvora bio je gotovo u svim samostanima naše Provincije, a najviše je bio u Karlobagu gdje je svečano proslavio 60. godišnjicu misništva na koju se odazvao tadašnji ministar unutarnjih poslova dr. Marijan Mlinarić, kao i mnogi rado viđeni gosti.
Na liječenje u Rijeku je došao iz Karlobaga 2004. god. Nakon dolaska u Rijeku slomio je kuk i od tada sve do sada leži nepokretan.
utorak, 27. srpnja 2010.
Joakim i Ana, roditelji BDM
Joakim i Ana, roditelji BDM
Slavimo blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospo-dinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svo-jom Anom nema djece. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju poste-ći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.
Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši svoje su grobne kapele posvećivali sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.
Sv. Ana je zaštitnica majki i braka, domaćica, udovica, radnica, rudara, tkalja, krojača, slugu, siromaha, stolara, zlatara.









