U svojoj 17. godini života doživio je snažan Božji zahvat u svoju dušu koji ga je potaknuo da potraži savršeniji način života u vjeri. Spoznavši da ga Bog zove na savršeniji način života ušao je u kapucinski red 1919. godine. Kao redovnik, kapucin. kroz pune je 22 godine ponizno sakupljao milodare za gradnju crkava. samostana i sjemeništa.
U riječki kapucinski samostan dolazi 1947. godine i tu ostaje kroz pune 34 godine. Vršio je u crkvi Gospe Lurdske dvije vrlo zahtjevne i osjetljive službe - sakristansku i vratarsku. Zbog toga su svi ljudi koji su radi bilo kojeg posla dolazili u samostan ili crkvu morali susresti blage oči fra Ante. Svi se sjećaju njegove susretljivosti, poniznosti i dobrote.
Nikada nizašto nikoga nije odbijao, svima je htio biti uslužan koliko je najviše mogao. Bio je osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije. Koliko je štovao Majku Božju najviše nam govori činjenica da se osjećao silno počašćen im time što je bio određen za sakristana u crkvi Gospe Lurdske na Rijeci. On je to smatrao najvećom počasti što mu se mogla dati. Smatrao se čuvarom svoje nebeske Kraljice i Majke.
Sav njegov neshvatljivo požrtvovan život imao je svoj oslonac u ljubavi prema Bogu i u ljubavi prema Majci Božjoj kojoj se sav dao u službu.
Iscrpljen bolešću sestrica smrt pohodila ga je pripravna 25. studenog 1981. godine u kapucinskom samostanu Gospe Lurdske u Rijeci.
