Oživjelo sjećanje na fra Bernardina Škrivanića, graditelja velebnog svetišta Gospe Lurdske u Rijeci

Ovih dana kako se slavila 400-ta obljetnica braće kapucina u Hrvatskoj, u poštanskom sandučiću našeg kapucinskog samostana na Pojišanu osvanula je nevelika omotnica, bez markice i adrese, samo sa jednostavnim natpisom pisanim drhtavim rukopisom: "ODNJETI NA POJIŠAN! - želja p. Zore Razumilović."
U omotnici se nalazio originalni primjerak novina "Križ na Jadranu" iz daleke 1932. godine sa izvještajem o preminuću poštovanog o.Bernardina Škrivanića, prvog hrvatskog Provincijala hrvatskih kapucina, graditelja velebnog svetišta Gospe Lurdske u Rijeci i osnivatelja kapucinskog samostana na Pojišanu, na naslovnici, te jedna sličica - uspomena sa zlatne mise fra Bernardina, na Pojišanu 1927. godine.
Nekoliko dana kasnije, boraveći u Rijeci, kada smo pregledavali građu kapucinske knjižnice došao mi je pod ruku papirić sa Sonetom kojega je upravo za proslavu te Bernardinove zlatne mise na Pojišanu, na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1927. godine napisao Giuseppe Maroli.
Kao da nam je prst Božji nešto želio ovim reći, pa sve tekstove i fotografije donosim ovdje u cijelosti!

+Otac Bernardin Škrivanić
(Iz lista „Križ na Jadranu“, Split, God II, 2. listopada 1932. Br 40)

Dne 25. pr. mj. ispustio je svoju plemenitu dušu Bogu velezaslužni kapucin, bivši gvardijan i provincijal o. Bernardin Škrivanić u dobi od 77 godina. Rodom je iz Omiša, Kao svećenik don Nikola bio je revan dušobrižnik u Podgradu i K. Sućurcu u splitskoj biskupiji, odakle se je zaklonio u red kapucina. Na Rijeci je boravio 34 godine i kao gvardijan i provincijal mnoga dobra djela proveo. Iza talijanske okupacije preselio se je u Split na upravu ovdašnjeg samostana i crkve u Pojišan. Kakovim je božanskim duhom bio prožet o. Bernardin, najbolje proističe iz govora preč. kanonika don Frane Ivaniševića, njegova prijatelja od djetinstva, s kojim se je oprostio na njegovu sprovodu.
„Otac Bernardin jest neobična pojava čovjeka, svećenika i redovnika samostanca. U njegovu životu ima nekoliko markantnih crta, koje nas zadivljuju, a njega povrh razine drugih običnih ljudi uzvisuju. Nije junaštvo drugoga svladati, pravo je junaštvo znati i moći sebe svladati. U naponu od 34 godine svog najjačeg života, postavljen na udobnu primorsku župu bližnjih Kaštela, koja mu je pružala sve plemenite tjelesne i duhovne ugodnosti, osjetio je jednoga dana tajni glas Svevišnjega, kojemu se je on odmah odazvao i izveo je na sebi jedno veliko junačko djelo, ostavio svoj zavidni položaj, uklonio se od ovoga svijeta i sklonio se u strogi pokornički kapucinski red sv. Frane, da postom i molitvom još se više približi Bogu i izvede dobrih djela na njegovu slavu. U jaku tijelu razvio se je i jaki duh, pun inicijative, energije, da radi i stvara. Vedrinom svoga uma, milinom svoga srca znao je osvojiti najveće duhove za svoje osnove, potaknuti mogućnike da pružaju darežljive ruke za njegova poduzeća. Nije bilo poteškoće koja bi ga mogla odvratiti od započeta djela, jer je duboko bio prožet vjerom u Božju pomoć.

Preodani sin Majke Božje, ljubimac Djevice Pirenejske, kojoj je vodio više hodočašća, on nije ništa započeo, a da se prije nije u dugom razmatranju posavjetovao s Gospom i u nje pomoć zavapio. Bio je apostol slave Marijine, svećenik molitve, akcije i kontemplacije, perfekcija ljudske radinosti i svake kršćanske krjenosti. Velebna kripta, crkva sa tornjem, Kuća Dobre Štampe jesu njegova djela, koja će se spominjati kroz vjekove. Kada ga tuđinska sila, talijanska okupacija, prisili da iza 32 godine rada sve to ostavi, povrati se u svoj kraj, dođe u naš Split, na upravu samostana i crkve u Pojišanu, gdje kroz deset godina razvije najboljim uspjehom svoj rad u ispovjednici, na oltaru, u samostanu, perom i besjedom. Učen u bogoslovnim naucima, svaki razgovor sa ocem Bernardom jest jedna pouka, škola na putu kršćanske savršenosti, korak bliže Bogu, crkvi i molitvi. Kao starješina svetišta u Pojišanu i samostana nastojao je da sačuva slavu Božjeg doma, sklad, red i ljubav medu braćom, koja su ga štovala, ljubila, obožavala. Sve je cvalo i napredovalo u rukama oca Bernardina, jer je rosa nebeska natapala i sunce milosti božje ogrijavalo njegovo djelo, jer u njegovu životu i radu nije ni za čas malaksala vjera, da će Bog, Svevišnji Tvorac, biti onaj koji će svakom njegovu djelu dati svoj »in-crementum«. Jakost njegova duha i pobožnosti najbolje se je iskazala u njegovoj dugoj i teškoj bolesti, koju je on ustrpljenjem Jobovim podnašao, utjehe svete vjere uvijek tražio sve do zadnjeg časa kada je svoje umrle oči za uvijek zatvorio.

Dragi oče Bernardine! Blago Tebi, mili naš pokojnice; Ti dolaziš mirnom dušom pred Višnjega Suca, jer si vas svoj život ispunio samo dobrim djelima; Tebe ne će zateći prikor da si bio »nekoristan sluga«, već »sluga dobri i vjerni«, te si možda već čuo one blažene riječi: »Uđi u radost Gospodina svoga!« a ovi uzdasi, jecaji i suze braće i pobožnih vjernika, koji su Te došli otpratiti na Tvoj put u vječnost, jesu najboljim dokazom, koliko baštinstvo ljubavi i zahvalnosti ostavljaš za sobom. - Blažena i sveta dušo, uživaj zasluženu rajsku slavu na nebu, a mrtvo Tvoje tijelo neka spokojno počiva u zemlji! Zbogom!"

Prijevod „Sonetta“ kojega je napisao Giuseppe Maroli prilikom 50-obljetnice misništva (zlatne mise) fra Bernardina Škrivanića, na Pojišanu 15. Kolovoza 1927.

Ocu Bernardinu Škrivaniću

Kapucinu Na putu i cilju Asiškog siromaška

Sina slavnoga Omiša okruženog rivalima Cetine

I Jadrana

Neustrašivi borac za Krista Plodonosni radnik za Mariju

U okretnosti svugdje Pobjeda - trofeja - ponos

roda svoga

poštovan sa Petrove katedre Oduševljenja

-jednoglasne počasti Sinovski osjećaji - zahvalno sjećanje

Na

Rijeku-Sušak-Split ondje provincijal - ovdje gvardijan

U samostanu na Pojišanu

Pripojen zavjetnom svetištu

Blažene Djevice Karmelske

Za istinsku brižljivost i revnosti

o pedesetoj godišnjici

Njegove prve prikazane oltarske žrtve

15. kolovoz 1887. – 15. kolovoz 1927.

 (u orginalu su ovako navedene godine, što je zapravo pogrešno, Škrivanićeva mlada misa bila je 1877. godine!)

fra Miljenko Vrabec, Split

Završeno obilježavanje 400 godina kapucina u Rijeci i Hrvatskoj

Međunarodni znanstveni skup

Međunarodni znanstveni skup je započeo radom 14. 10. 2010. u Art kinu (Croatia), u zgradi koja je nekada bila tiskara Miriam, a izgradio je fra Bernardin Škrivanić – 1910. god.
Skup je otvorio molitvom fra Stanko Dodig, a čestitke su uputili Dorotea Pešić Bukovac u ime Grada Rijeke, Jasna Blažević u ime Primorsko-goranske županije, Miljenko Domijan u ime Ministarstva kulture te nadb. Ivan Devčić. U svojim govorima svi su oni istakli da bi Hrvatska kulturna baština bila bi daleko siromašnija bez djelovanja kapucina.
Skupu su se obratili fra Jure Šarčević generalni definitor Reda,

Preuzvišeni gospodine nadbiskupe, braćo svećenici, cijenjene redovnice, dragi prijatelji!
Sve vas iskreno pozdravljam i radujem se vašem sudjelovanju na ovom simpoziju.
„Vi nemate samo slavnu povijest koje se treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi! Gledajte u budućnost, u koju Vas šalje Duh da s vama učini velike stvari“ . (VC110)
Ako su ikad bile aktualne ove riječi Sluge Božjega pape Ivana P II., iz Apostolske pobudnice o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, upućene svim redovnicima svijeta, na početku trećeg tisućljeća, onda su to danas za nas. Doista, 400 godišnju povijest Kapucina u ovdje Rijeci i u cijeloj HR, smijemo – da upotrijebim Papinu riječ - nazvati slavnom, nju valja slaviti, sjećati je se, pripovijedati, što mi ove godine, premda skromno i činimo, ne da se ponosimo prošlošću ili ne daj Bože uzoholimo, nego prvenstveno zato da nam ona bude zalog i temelj budućnosti.
Vjerujem da će barem dio te slavne povijesti hrvatskih, pa i slovenskih kapucina ispričati i ovaj dvodnevni međunarodni znanstveni simpozij.
Jedno, međutim, uvijek valja imati na pameti, nismo mi oni koju mogu svojim silama učiniti Bog zna što. Duh je Sveti onaj koji nam se daje i on s ljudima želi učiniti još puno lijepih i velikih stvari u budućnosti. Zato, ne bojmo se, njegova je prošlost, njegova i sadašnjost i budućnost. Njegova, tj. Kristova su vremena i vjekovi. A ako smo i mi njegovi, onda i budućnost pripada nama.
Ima li ljepše želje koju si možemo poželjeti danas, ove jubilarne godine, od ove da, unatoč svemu, svim krizama i problemima, kojih nam ne manjka, imamo vjere u Boga, pravoga i živoga kako mu se rado obraćao sv. Franjo, Boga koji vodi povijest, da imajmo vjere u Duha Svetoga koji je neprevarljiva garancija budućnosti.
U ime Vrhovne uprave Reda, u generalnog ministra fra Maura Jöheria, koji zbog sudjelovanja na Sinodi o Crkvi na bliskom istoku nije mogao biti s nama, on je proteklog tjedna s dva svoja savjetnika boravio na kratko u Hrvatskoj i susreo se s gotovo svom braćom Provincije i tako se uključio u našu proslavu, pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre, dragi prijatelji.
Provinciji, koja je i moja majka provincija, čestitam visoki jubilej, organizatorima zahvaljujem na organizaciji, a predavačima i svima vama uspješan rad.

fra Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske kap. prov.
Želja nam je da ovaj visoki jubilej proslavimo znanstvenim skupom kako bi nakon što se izda zbornik izlaganja ostane trajni pisani spomen djelovanja kapucina u četiri stoljetnoj povijesti na tim prostorima.
'' Ni ovim skupom nećemo obuhvatiti sve što su kapucini ostavili kao kulturnu baštinu, ali ćemo biti bogatiji za ono što na njemu saznamo.''
U znanstvena izlaganja uveo je Goran Crnković, predsjednik riječkog ogranka Matice Hrvatske-suorganizator skupa.
Prvo predavanje održao je dr. Emanuel Hoško, franjevac s Trsata, objasnivši prilike u Crkvi u vrijeme dolaska kapucina i razloge za njihov dolazak.
'' Dolazak kapucina višestruko je uvjetovan''
Fra Emanuel naveo je pet razloga koji su doveli do toga:
- Nagli razvoj reda kapucina
- Zamor drugih redovničkih zajednica
- Protureformacijsko djelovanje
- Širenje duha postridentinske obnove, i
- Bliskost sv. Franje prema ovim krajevima.
- Na simpoziju bila gotovo sva braća iz naših samostana: Dubrovnika, splita, Karlobaga, Varaždina, Osijeka i Zagreba Gornje u Donje Dubrave.

Bozanićeva čestitka

Skup je nastavio radom poslije podne, za tu prigodu pročitana je pismena čestitka kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadb. i metropolite. koju je poslao braći kapucinima

Mnogoštovani Oče!
Saznavši da Red Manje braće kapucina, od 13. do 16. listopada 2010. godine, u Rijeci slavi 400. obljetnicu svoga dolaska u hrvatske krajeve, upućujem iskrene čestitke Vama i cijeloj Hrvatskoj kapucinskoj provinciji svetog Leopolda Bogdana Mandića.
Svaka je obljetnica prigoda povratka na izvore, preispitivanja vjerodostojnosti tijekom. proteklog vremena, ali jednako i poziv da se pogled usmjeri na budućnost. Neka ovo slavlje visokog jubileja osvijetli Vašem Redu u Hrvatskoj nove putove radosti i nade po zagovoru Marije, Majke Crkve i svetog oca Franje te oduševi mlade za kapucinsku karizmu.
Zahvaljujući Kristu Gospodinu za četiri stoljeća dugu prisutnost kapucina u Hrvatskoj, želim Vam u ovoj svečanoj prigodi obilje Božjeg blagoslova, radost svjedočenja vlastite karizme i zajedništvo služenja u Crkvi.

Srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam.

Kardinal Josip Bozanić
nadbiskup zagrebački i metropolit

Izložba - '' Od bitija redovničkoga fragmenti''

Nakon prijepodnevnih izlaganja oko 13,00 Međunarodni znanstveni skup je nastavio s otvorenjem izložbe '' Od bitija redovničkoga fragmenti'', autori: Anica Vlašić i Damir Sabalić

Ova izložba je parafraza poznate knjižice biskupa Šimuna Kožičića Benje tiskane u Rijeci 1531. i ukazuje da su na izložbi sakupljeni najvrjedniji eksponati iz kapucinskih samostana u Hrvatskoj. Kako reče Goran Crnković ( ravnatelj Matice Hrvatske – ogranak Rijeka). '' Želja nam je da ova izložba bude poticaj i zametak jedne opširnije postave u budućnosti koja bi obuhvatila sveukupnu kulturno blago kapucina''.

Rukopisi, tiskane knjige, sakralni i drugi predmeti iz knjižnica i riznica riječkog i drugih kapucinskih samostana u Hrvatskoj veliko su kulturno blago koje su kapucini tijekom stoljeća sačuvali. Autori izložbe Anica Vlašić – Anić i Damir Sabalić istaknuli su kako su mnoga vrijedna otkrića pronađena pregledom samostanskih arhiva tek posljednjih godina otkrivena. Izrekli su riječ zahvale gvardijanima samostanskih arhiva koji su im omogućili istraživanja. – Većina ovih otkrića iz posljednjih godina danas će se predstaviti po prvi put .

Prvorazredna otkrića su rukopisi na glagoljici pronađeni u koricama ili na stranicama knjiga. Među najvrjednije spada rukopis na glagoljici '' Fragmenti Mudrih izreka'' s početka druge polovice 13. st., najstariji glagoljski rukopis pronađen je u Rijeci i najstariji primjerak hrvatskog glagoljskog prijevoda te biblijske knjige.

Jedno od iznenađenja je otkriće hebrejsko-aramejskih fragmenata Knjiga Izlaska datiranim razdoblje 12 i 15 st.pronađen također u riječkom samostanu.

Na otvorenju izložbe govorili su: msgr. Ivan - Devčić riječki nadbiskup, fra Ivica Petanjak – prov. Hrv. kap. provincije, zamjenik riječkog gradonačelnika Miro Matešić te djelatnica muzeja Denis Napokoj. Klapa s Donje Drenove prigodno je izvela Mozartovu skladbu: '' Kapucinska brada'', koju je svoj veliki umjetnik posvetio kapucinima.

Pogledajte galeriju fotografija:(autor fotografija fra Josip Grivić, Rijeka)

Na dan proslave

16. 10. 2010. svečano proslavljen veliki jubilej 400. godišnjica dolaska kapucina u Hrvatsku, u crkvi Gospe Lurdske –

Prve jutarnje zrake navješćivale su da će dan biti lijep i krasan, radujući se nesvakidašnjem događaju koji se imao odvijati u Marijinom svetištu – Gospe Lurdske započeto gradnjom prije 100 godina u čast Mariji po zasluzi fra Bernardina Škrivanića.

Okupljajući se u crkvi na proslavu zasigurno mnogi su se prisjetili lijepog dana kada je papa Ivan Pavao II na trgu sv. Petra svetim proglasio našeg Leopolda Bogdana Mandića, koji je kasnije proglašen zaštitnikom naše hrvatske provincije.

Pripreme su tekle svojim tokom, kuhinja je radila gotovo cijelu noć kako bi bilo spremno za ugosti goste, mladi – novaci rano ujutro postavili stolove, vrijedne ruke č. sestre Fidelis Leventić ukrasila crkvu cvijećem koje je za tu zgodu poklonila Županija Primorsko-goranska.

Svečanu misu u 11 sati je predvodio msgr. Ivan Devčić . U koncelebraciji slavlja pridružio se msgr. Milom Bogovićem, Gospićko-senjski biskup, generalni definitor fra Jure Šarčević koji ja za tu zgodu došao iz Rima, franj. prov. fra Željko Železnjak, fra Štefan Kožuh, prov. Kapucina u Sloveniji, fra Ivica Petanjak prov. Kap. u Hrvatskoj sv. Leopolda B. Mandića, brojni svećenici iz Rijeka kao i naša braća svećenici gotovo iz svih naših samostana. Za tu zgodu autobusima došli su hodočasnici iz pojedinih samostana u kojima djeluju naša braća: Dubrovnik, Split, Varaždin, Zagreb, kao i osobnim automobilima iz drugih gradova.

Nadbiskup u homiliji je rekao: '' Riječki kapucini su ovih 400 godina bili sol i svjetlo u svom okruženju. Bili su to mnogim bolesnicima o kojima su se duhovno skrbili, kao i mnogim raskajanim grešnicima kojima su po služenju Crkve u sakramentu sv. ispovijedi udjeljivali odrješenje od grijeha. Posebno je ova velebna crkva, koja svjedoči i o njihovoj iskrenoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, bila i ostala velikom ispovjedaonicom za Riječane i ljude iz bliže i dalje okolice. Bili su sol i svjetlo svojom propovjedničkom djelatnošću i posebno svojim misionarskim radom u krajevima koji su se dugo vremena nalazili pod turskom vlašću. . Bili su sol i svjetlo po dobro štampi koju umnažali i širili. Sve su to mogli biti jer su u svom srcu nosili sol božanske nepokvarljivosti i svjetlo Božje riječi''

Na kraju mise riječ zahvale je izrekao fra Ivica Petanjak, ovim riječima:

Preuzvišeni gospodine nadbiskupe, braćo provincijali, vrhovne poglavarice i sestre provincijalke, braćo svećenici, redovnici i redovnice

Draga braćo i sestre!

Gospodinu Bogu zahvaljujemo za sve redovnike i članove franjevačkog svjetovnog Reda, prijatelje i dobročinitelje, te svu braću i sestre, koji su kroz ova četiri stoljeća svoj život utkali u služenje Bogu i ljudima.

Zahvaljujmo i vama preuzvišeni oče nadbiskupe što ste ove dane bili s nama i što ste danas predvodili ovo euharistijsko slavlje i uputili nam prigodnu riječ.

Hvala organizatorima svečane akademije u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana plemenitog Zajca, Matici hrvatskoj – Ogranak Rijeka i svim predavačima na međunarodnom znanstvenom skupu, Hrvatskoj pošti i priređivačima prigodne izložbe.

Hvala svim dobročiniteljima, suradnicima, pjevačima, ministrantima, kuharima, koji su uložili velik trud da nama ovih dana i posebno danas bude lijepo i da se radujemo u Gospodinu.

Hvala vama vjernici grada Rijeke, kao i svim hodočasnicima koji su došli bilo organiziranim, bilo osobnim prijevozom iz Osijeka, Varaždina, Zagreba, Karlobaga, Splita i Dubrovnika. Iz svih mjesta u kojima su prisutni hrvatski kapucini. Ovo je prvenstveno vaša fešta i vaše slavlje.

Kroz ovu godinu priprema razmišljali smo kako ovo sve organizirati, koga pozvati, na kojoj razini izvesti. Bilo je puno prijedloga, a onda smo se složili: najvažnije je pozvati vjernike koji se okupljaju u našim samostanima i crkvama. Što bi smo mi fratri bili bez vas i kakav bi smisao imao naš redovnički život u duhu karizme svetog Franje Asiškog, ako bi smo danas na ovaj visoki jubilej četiri stotine godina kapucinske prisutnosti u hrvatskom narodu vas ostavili po strani. Zato vas pozivamo da se i nakon euharistijskog slavlja nađemo zajedno u samostanskom dvorištu.

Prema staroj tradiciji kapucini su svoje samostane i crkve podizali izvan gradskih zidina, da i nakon što se gradska vrata zatvore oni mogu i po noći obilaziti bolesnike i umiruće, koje nisu štitili gradski bedemi nego Božja zaštita i dobrota.

Svi vi koji ste prvi puta ovdje. Nalazite se u crkvi i samostanu u koji je baš na današnji dan, 16. listopada 1923. godine, sveti Leopold Bogdan Mandić bio premješten u Rijeku za ispovjednika. Došao je sav radostan među svoj narod, ali je ostao samo tri tjedna, jer je na zahtjev padovanskog biskupa i puka, već 11. studenog, vraćen u Padovu.

Na današnji dan, 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. Leopolda je proglasio svetim na Trgu svetog Petra u Rimu.

I danas u subotu, u Marijinu mjesecu, nalazite se u crkvi Gospe Lurdske, a Bezgrešna Bogorodica zaštitnica je cijelog kapucinskog Reda.

Netko bi rekao slučajno: subota, Marijin dan, Marijin mjesec, Marijina crkva, Marija zaštitnica našeg Reda.

16. listopad: dan kad je sveti Leopold došao u ovaj samostan u Rijeku, dan kad je proglašen svetim, dan kad svečanom euharistijom slavimo ovaj visoki jubilej, a sveti Leopold je zaštitnik naše Hrvatske kapucinske provincije. Za neke slučajnost, za vjernike Božja providnost i poruka.

U ovom je samostanu sveto živio i 25. studenog 1981. preminuo sluga Božji fra Ante Tomičić. Uz to što je najveći dio svog života proboravio u Rijeci, on je prije II. svjetskog rata i u vrijeme rata po cijeloj Hrvatskoj skupljao sredstva za gradnju kapucinskog sjemeništa u Varaždinu, i za gradnju kapucinskih samostana u Dubrovniku i svetog Mihaela u Zagrebu. Posjetite njegov grob ovdje u kripti ove crkve i pomolit mu se.

Sveti Franjo bi rekao: „Bogu koji je vrhovno dobro, najveće dobro i jedino dobro, neka je sva hvala, čast i slava za četiristo godina naše prisutnosti u ovom narodu, i neka na nas izlije obilje svog blagoslova, milosrđa i dobrote za dane, godine i vjekove koji su pred nama, ako je to njegova sveta volja, da živimo njemu na slavu, na dobrobit vas braće i sestara kojima smo poslani, i na naše osobno posvećenje i spasenje“. Mir Vam i dobro!

Nakon mise svećenici, biskupi i uzvanici okupili su se za stolom u blagovaonici, a hodočasnici u kapucinskom dvorištu. Proslavu je uzveličao p. Duda Bonaventura koji je za tu zgodu došao iz Zagreba na poziv provincijala.

Pogledajte galeriju fotografija:(autor fotografija fra Josip Grivić, Rijeka)

Ovoj svećanoj proslavi hodočastili su vjernici koji su s braćom kapucinima osobito povezani kroz suradnju, život i rad iz kapucinskih samostana u Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, te također iz Splita, iz našeg samostana i svetišta Gospe od Pojišana. Naši splitski hodočasnici, predvođeni župnikom, fra Miljenkom Vrabecom, na povratku kući posjetili su i marijansko svetište na Trsatu, te novosagrađeno svetište hrvatskih mučenika na Udbini, koje nam je svojom ljepotom, načinom kako je zamišljeno i izgrađeno, usadilo najljepši pečat i uspomenu ovog našeg hodočasničkog dana.
Kao uspomenu na ovaj veličanstveni događaj donosimo galeriju fotografija.(autori fotografija: Antonija Lončar i Luka Zuanić)

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci otvoreno obilježavanje 400 godina kapucina u Hrvatskoj

U ispunjenom Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci sinoć, 13. listopada, svečanom je akademijom otvoreno četverodnevno obilježavanje 400 godina djelovanja braće franjevaca kapucina u Hrvatskoj.

Otvorenju ove obljetnice nazočili su Fra Jure Šarčević, generalni definitora našeg kapucinskog Reda iz Rima, magistrica znanosti, gospođa Vesna Buterin, izaslanica predsjednika hrvatskog Sabora, gospodina Luke Bebića i zastupnica u hrvatskom Saboru, profesor Goran Crnković, ravnatelj državnoga arhiva i predsjednik Matice hrvatske – riječkog ogranka i izaslanik ministra kulture gospodina Bože Biškupića; magistar znanosti Vojko Obersnel, gradonačelnik grada Rijeke; gospođa Nada Turina Đurić, zamjenica Župana Primorsko - goranske županije, te monsignor Emil Svažić, generalni vikar Riječke nadbiskupije i izaslanik mons. dr. Ivana Devčića, nadbiskupa i metropolita riječkog, koje je, kao i sve prisutne svećenike, redovnike i redovnice u pozdravnom govoru otvorenja ove obljetnice pozdravio fra Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske kapucinske provincije.

Fra Ivica je tom prigodom naglasio:

"Na osobiti način pozdravljam gospođu maestru Nadu Matošević, intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca, kao i sve njezine suradnike i djelatnike kazališta, jer su nam otvorili vrata ovog dičnog hrama kulture da na svečani način započnemo završnu proslavu četiristote obljetnice dolaska franjevaca kapucina na hrvatsko tlo i u grad Rijeku.

Pozdravljam i zahvaljujem pokroviteljima ove naše proslave:

Hrvatskom saboru, generalnom pokrovitelju Riječkoj Nadbiskupiji, Gradu Rijeci i Primorsko goranskoj županiji. Ja osobno, a vjerujem da te iste osjećaje dijele i sva braća kapucini, proživljavamo ovu jubilarnu kapucinsku godinu u zajedništva sa svima vama koji ste naši prijatelji, naši gosti, a nadasve smo braća i sestre u Isusu Kristu i u svetom Franji Asiškom.

Ako bi se večeras među nama našao i netko tko drugačije misli, živi i vjeruje nego mi, neka nam dopusti i na ovom mjestu istaknuti da svega ovoga večeras, kao i onoga što će se narednih nekoliko dana događati u Rijeci, ne bi bilo da nas nije svojim Duhom povezao Isus Krist i svojim načinom života i nasljedovanja istog Krista oduševio sveti Franjo Asiški.

Iz te vjere su kapucini kroz četiri stotine godina diljem Lijepe naše uz širenje Radosne vijesti obogaćivali i kulturu ove zemlje: književnošću, glazbom, raznovrsnom izdavalačkom djelatnošću i umjetnošću. A uvijek u službi naroda kojem su bili poslani i malog čovjeka kojem su nastojali ostati vjerni.

Neka i ova svečana akademija večeras, u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana plemenitog Zajca, ispuni naše srce i dušu, da se duhom obogaćeni radosniji i poletniji vratimo onima s kojima živimo, onima za koje živimo i kojima smo poslani. Hvala vam što ste se odazvali!"

Svoju pismenu četitku braći kapucinima poslala je i hrvatska premijerka, gospođa Jadranka Kosor u kojoj je istakla: "Ova obljetnica iznimno je važna u hrvatskoj kulturnoj povijeti te je važna sastavnica hrvatskog identiteta uopće.", te dodala: "...želim da svoju službu i nadalje obavljate na dobrobit Katoličke crkve i hrvatskog naroda."

Obilježavanje ove obljetnice nastavlja se danas i sutra (14. i 15. listopada) međunarodnim znanstvenim simpozijem, a završava u subotu 16. listopada svečanim euharistijskim slavljem.

Dan prije ove svećane akademije na Riječkom groblju Kozala na grobnici braće franjevaca kapucina okupljena braća i vjernici iz Riječkog kapucinskog samostana molili su i Bogu zhvalili za sve preminule kapucine koji su kroz ovih 400 godina živjeli i radili na riječkom području.

Važna događanja uz 400-tu obljetnicu kapucina u Rijeci i Hrvatskoj

U sklopu proslave 400-te obljetnice, donosimo galeriju fotografija sa susreta hrvatskih kapucina sa Generalnim ministrom Reda manje braće kapucina iz Rima, fra Maurom Johrijem, koji se održao 6. listopada u prostorijama centralnog samostana Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Mandića u Zagrebačkoj Dubravi.



Također donosimo cjeloviti program međunarodnog znanstvenog simpozija o djelovanju braće kapucina u Hrvatskoj koji će se održati u Rijeci 13, 14 i 15. listopada. (kliknite na sliku za uvečanje)

 

Također ovim putem najavljujemo i donosimo pozivnicu za predstavljanje zbornika radova sa znanstvenog skupa o 100 godina djelovanja braće kapucina u kapucinskom samostanu i svetištu Gospe od Pojišana u Splitu. Predstavljanje ovog iznimnog zbornika na 390 stranica i sa više od 100 fotografija održat će se u kapucinskom samostanu u Splitu, 5. studenog 2010. s početkom u 17,00 sati. Posebni gost je msgr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolita. 

Open publication - Free publishing - More zbornik

Program proslave 400. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Rijeku

Tjedan proslave 400 godina kapucina u Hrvatskoj

U sklopu obilježavanja ove obljetnice donosimo ovaj kombinirani članak, u kojem klikom na linkove koje donosi možete proširivati informacije, s posebnim naglaskom na njegov tekst obračanja Generalnog ministra Reda hrvatskim kapucinima. Uživajte u čitanju!

Ovoga tjedna Hrvatska kapucinska provincija i mi braća kapucini na poseban način obilježavamo 400 godina prisutnosti na hrvatskome tlu. Svaki naš samostan ovu vrijednu obljetnicu obilježiti će na svoj način, no na poseban način svečanom akademijom, međunarodnim znanstvenim simpozijem i svećanim euharistijskim slavljem obilježit će se u kapucinskom samostanu u Rijeci, koji je prvi naš samostan na hrvatskom tlu (izgrađen i posvećen prije točno 400 godina, 1610. godine), i u njegovom pripadajućem Svetištem Gospe Lurdske kojeg je izgradio prvi hrvatski kapucinski provincijal, fra Bernardin Škrivanić,, i koje je također prvo svetište na hrvatskom tlu posvećeno štovanju ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu.

Obilježavanje obljetnice

Na Rijeci se ova obljetnica počinje obilježavati u srijedu 13. listopada svečanom akademijom u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a nastavlja se Međunarodnim znanstvenim simpozijem u kapucinskom Art kinu Croatia (uz svetište Gospe Lurdske). Tom prigodom biti će promovirana i nova poštanska markica koju je uz ovaj jubilej izdala Hrvatska pošta d. d. Obilježavanje obljetnice nastavlja se u petak, 15. listopada nastavkom znanstvenog simpozija i otvaranjem izložbe o povijesti Kapucina u Pomorskom i povijesnom muzeju hrvatskog primorja u Rijeci. Obilježavanje ove obljetnice završava svećanim euharistijskim slavljem 16. listopada u kapucinskom svetištu Gospe Lurdske kojeg će predvoditi riječki nadbiskup msgr. Ivan Devčić i provincijal hrvatskih kapucina fra Ivica Petanjak uz koncelebraciju braće kapucina iz svih samostana u hrvatskoj, te gostiju, kapucina iz susjedne Slovenije. Na ovo slavlje stići će i hodočasnici iz svih naših samostana diljem hrvatske, (a tako i iz našeg samostana Gospe od Pojišana).

General kapucinskog reda u posjeti hrvatskim kapucinima

U sklopu ove visoke obljetnice, hrvatske kapucine je kroz mjesec lipanj i srpanj vizitirao Generalni vizitator Reda iz Rima, fra Mark Schenk, a od 5. do 7. listopada posjetio i naš Generalni ministar Reda manje braće kapucina, fra Mauro Johri. Tom prilikom dvojica naše braće položili su svoje doživotne zavjete u ruke Generalnog ministra.(pogledajte galeriju fotografija). Kroz dan fra Mauro se u sjedištu naše Kapucinske provincije, samostanu Sv. Leopolda Bogdana Mandića susreo sa svom braćom, (pogledajte galeriju fotografija!) te tom prilikom u pozdravnom govoru istaknuo sljedeće:

"Kao što se posljednjih desetljeća slika svijeta sve više mijenja, posebno u našoj Europi, pod utjecajem tih promjena mijenja se i život kapucina. Ondje gdje su nekada braća kapucini bili prisutni u velikim brojkama, danas se taj njihov broj u velikim količinama i vrlo naglo smanjuje. I to u Europi i svijetu nije slučaj samo sa našim Redom. Danas se pitamo o vlastitom identitetu, jesmo li sposobni mladom čovjeku današnjice ponuditi životni izbor koji ima smisla?

No, kao i stablo, koje zimi bez svoga lišća izgleda kao da je umrlo, tako i naš red u Europi poprima sličnu sliku. No stablo iako zimi izgledom kao da je umrlo, njegovo korjenje nije umrlo, ono i dalje živi. Korjen dakle predstavlja i označava novi život, a naš je korjen - Isus Krist. Moramo se dakle vratiti korjenu, izvoru života!

Tko su to danas braća kapucini? Gdje su to oni, gdje se nalaze, gdje se susreću jučer, danas, sutra? Mjesta gdje se mi kao braća kapucini nalazima, ona nas definiraju! Nekada su to bila izolirana mjesta, vrlo jednostavna, siromašna - eremitska mjesta, gdje se vrlo lako mogao provoditi miran i kontemplativan život posvećen Bogu. No to nam nije onemogućavalo da se odazivamo na poziv malenih ljudi, pogotovo bolesnika. Iz svoje izolacije kapucini su se tokom svih ovih stoljeća, pogotovo prilikom velikih nevolja, potreba ili epidemija bolesti odazivali i stavljali na nesebićnu službu ljudima. Sjetimo se kako je to osobito lijepo opisao Manzzoni u svojim "Zaručnicima".

Danas vama, braćo kapucini, sukladno mojem pismu o oživljavanju naše karizme, svakome od vas postavljam pitanje: Za što si ti danas, kao nekad, svaki osobno, spreman žrtvovati svoj život? Ako nema žrtve, koja je ujedno i bivovanje pred Bogom, nema ni ljepote poziva. Potrebno se vratiti na mjesto gdje prebivamo pred Bogom. To je prvo mjesto koje nas mora opisivati kao kapucine i to nas priprema kako bi smo moglii otići na neko drugo mjesto, ondje gdje je neka velika potreba. Koje je to mjesto? Svakako na to pitanje dao je odgovor naš današnji Papa prilikom audijencije s braćom kapucinima. On kaže: A gdje to do sada niu bili kapucini? Tamo gdje nitko nije htio ići, gdje je bilo najteže, uvijek su se pojavljivali i dolazili kapucini. Mjesto gdje i danas trebamo odlaziti jesu mjesta tamo gdje je najteže, gdje su najveći izazovi..

Braćo kapucini u Hrvatskoj! Htio bih da nakon 400 godina preispitate prostore gdje se nalazite, možda nešto treba napustiti, možda pak opet pod svaku cijenu zadržati, a možda Bog danas od vas traži neke nove izazove i prostore gdje nitko ne želi ići, gdje se nitko drugi ne želi žrtvovati. (ovih dana novi sisački biskup, msgr. Košić pozvao je kapucine da osnuju samostan u dva mjesta nove biskupije, Petrinji ili Topuskom, a Kotorski biskup, msgr. Ilija Janjić još je prošle godine pozvao kapucine da se vrate u Crnu Goru, Herceg Novi - rodno mjesto Sv. Leopolda B. Mandića, op. aut.)

Braća kapucini iskazali su se svojim radom i ostankom uz ljude u nevolji u mnogim zemljama Afrike, Kube, Brazila, pa i nedavno u Italiji tijekom potresa u pokrajini Abruzzo. Uvijek se sjećam primjera jednog mladog kapucina koji je u Red ušao u Angoli nakon što se jednostavno pitao: ma što je tim ljudima, bijelcima, da ostaju ovdje, kad svi drugi ionako žele pobjeći odavde?? Taj primjer kapucinske solidarnosti - ne suosjećati nego biti uz nekoga - probudio je u njemu klicu duhovnog poziva i on je sam postao brat kapucin.

Činjenica da ostajemo pored onih koji pate, naša je legitimacija koju ne smijemo izgubiti. Činjenica da pružamo potporu ljudima kojima je najteže jest upravo razlog da od svih redova prisutnih u Americi, kapucini imaju najviše novih članova, kapucini se u Americi obnavljaju.

Danas ne smijemo otići, nego ostati i u Hrvatskoj, zemlji velike povijesti, ali i velike patnje. Ne smijemo reći, - mi ovo ili ono ne možemo jer smo mala Provincija. No moramo se otvoriti i drugima, suradnji s drugim kapucinima u Europi, koje sve pozivamo na međusobnu suradnju, kako bi mogli ići i na druga mjesta i kako bi bili ponovno stabilni i jači."

Kapucini su tijekom stoljeća uvijek bili uz ljude koji su bili u potrebi. Uvijek su bili i danas jesu navjestiteklji radosne vijeti mnogim ljudima, posebno onima u nevolji, ali su radili i na mnogim područjima rada, humanitarnim, znanstvenim, teološkim, te su bili čuvari vjere i liturgije. Kao takvi stekli su mnogo simpatija, ali i protivnika među ljudima kojima se ostvarivanje dobra i pomaganja malim ljudima baš i ne sviđa...

Tako je i danas. Danas kada mi kapucini u Hrvatskoj slavimo 400 godina postojanja, neki zlonamjerni ljudi hakirali su našu službenu stranicu www.kapucini.hr i na taj način onemogućili njezino pregledavanje... Stoga i sve ovo donosimo ovdje, također i na drugim našim lokalnim blogovima, a ovim "hakerima" želimo samo - mir i dobro.

(fra Miljenko Vrabec)